Dragi sugrađani, komšije, bake i deke, obraćamo vam se mirno i otvoreno, kao ljudi koji žive pored vas, u istim ulicama i zgradama. Mi nismo nikakve „ustaše“, „blokaderi“, neradnici niti strani plaćenici, kako nas često nazivaju u televizijskim obraćanjima i na vanrednim konferencijama za štampu.
Mi smo vaša deca i unuci, vaše komšije.
Mladi koji se bune ne traže sukobe niti haos. Traže pravednije društvo, poštovanje zakona, dostojanstven život i budućnost u kojoj se rad isplati. To nisu strane ideje, to su iste one vrednosti zbog kojih ste se i vi nekada borili, radili i nadali se boljem sutra.
Kada sa televizije svakodnevno slušate poruke koje vas pozivaju da slepo verujete jednoj strani, cilj često nije istina, već da se mi međusobno posvađamo: mladi protiv starih, komšija protiv komšije. Nama to ne treba. Sukobi među običnim ljudima nikada nisu doneli dobro, korist su uvek imali samo oni na vrhu.
Zato vas pozivamo na razgovor, ne na svađu. Da se pogledamo u oči, da se upoznamo, da čujete od nas ko smo i zašto smo nezadovoljni, isto kao što smo spremni da čujemo vaše strahove i brige. Jer živimo zajedno u istoj mesnoj zajednici, delimo iste probleme i istu sudbinu.
Ne verujte svemu što čujete u hitnim obraćanjima i glasnim optužbama. Verujte razgovoru, iskustvu i zdravom razumu. Mi nismo vaši neprijatelji, mi smo vaši sugrađani.